Volim ga.. Jako dugo.. Volim ga više od ljeta, više od kiše, više od mora i od Božićnog jutra… Problem je to što on voli drugu.. On šeta ulicama s drugom.. Ja sam sama i nesretna, nesretna bez njega… Kažu da ljubav s vremenom nestaje… Ali moja ne nestaje.. Svaki dan jača svaki dan je veća i veća… Volim ga.. Puno ga volim… Ali neželim bit s njim, jer nebi bio sretan samnom.. On je sretan s njom.. Njemu ta ljubav daje smisao za život, za moju ni nezna.. A ja ga volim, ja ga volim do boli.. Za Božić mu želim sreću.. Želim da bude sretan, drago mi je zbog njega jer je našao osobu koju voli , u kojoj vidi podšku, svijetlo i toplinu.. Našao je osobu koja mu grije srce.. Našao je osobu koju voli. I želim da bude sretan s tom osobom, da je uzdiže, da je grije poljupcima i tiješi zagrljajima.. Želim mu sve najbolje.. Djede nemoj mi ništa dati, daj njemu sreće, jer ako je on sretan i ja sam sretna.. Nek bude sretan, to što nije samnom ja ću preživjeti.. Volim ga.. On ni nesluti da ima moje srce…

‘’ I've tried so hard to tell myself that you're gone But though you're still with me I've been alone all along’’

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.