=)) Dok čitate upalite ovu pismu =)

Bili jednom dvoje prijatelja.... On i ona...Voljeli su se svim srcem... U razlićito vijeme... Ona ne baš neka ljepotica, snažnog karaktera, ne jedna od onih cura koje samo klimaju glavom... Znala je voljeti cijelim srcem...On.. Ljepotan s najlijepšim osmjehom... Bili su prijatelji... Ona ga je voljela svim svojim srcem, al njemu je predstavljala samo prijateljicu koja ga zna nasmijat. On je padao, ona ga je dizala nakon svake njegove propale veze... Mogao je vidjeti njenu ljubav prema njemu u svakom njenom pogledu i osmjehu, al nije...Ona se pomirila s činjenicom da nemogu bit ništa više od prijatelja... Zbog toga je patila i s vremenom je ljubav nestala... On nakon puno padova je shvatio da je najbolja cura bila njemu ispred nosa.. i nije mu dolazilo u glavu zašto i kako je prije nije vidio... On ju je zavolio svim svojim srcem.. Ona je vidjela njegovu ljubav u svakom njegovom pogledu i osmjehu... Al on je shvatio... pekasno... I sad svaki dan gleda curu koju voli, koju je mogao imat, al više ne....



Ako želite skinut ovu sliku kliknite OVDJE

Kad sam bila mala često san čula na kraju priće: ,,Živjeli su sretno do kraja života''. Čula sam da su te princeze živjele sretno cijelog svog života.Imale su dvorac, sreću, veselja. uglavnom ono šta želin reć da su imale ''savršen život''.
Ja kad sam bila mala isto sam sanjala o svojoj prići... Da...Svi su... Vjerujem...I vidim da se moja prića nije ostvarila. nije ništa kao u prići iz snova...
U mojoj realnoj prići sve je obrnuto....Svog princa na nećem bijelom nisam pronašla, dvorac nisan vidila tu je i bol i patnja, propale ljubavi koje se u prići nespominju, ali sam sretna. Ako ste primjetili možda... Nijedna nije imala prijatelje... Ja imam... Oni su ti koji meni donose sreću i veselje. Oni su ti koji mi daju najveći razlog da nastavim živit na ovom šugavom svijetu... Bez njih nebi vridilo živit <3 Moja realna prića je bolja nego ona u snovima...Jebeš dvorac...I na kraju se pitam: Kako princeze iz prića mogu bit sretne bez prijatelja??




Ako želite skinut ovu sliku kliknite OVDJE

Prvo bi vam se zahvalila na komentarima jer mi stvarno puno znaće... =))
I molim vas da upalite ovu pismu dok čitate post... fala =)


Ljubav?!?!
Prekrasno se probuditi ujutro i pomisliti na njega.. Na njegov osmjeh, sjetit se njegovih glupih zajebancija... Lijepo se probudit ujutro s osmjehom na licu.. Prekrasno.... Dok... Da uvijek postoji nešto, nešto šta nas sjebe, neka osoba, nešto.. Nikad nemože bit sve glatko.. Ma nebi to bilo to. Tako i s mojom ljubavi i s osmjehom ujutro došao je kraj...
I sad stvari kao da su se prevrnile naopako.. Gledaš svijet drugaćije, nedaš nikom blizu da ti srce nebi slomio.. Prošli post je bio posvećen jednoj osobi u koju sam ja bila iskreno zaljubljena i tribalo je nešto bit.. .... Dok... Eh da.. Ta osoba, ta zmija koja ga je šćapala ga...Ta pokvarena štuka koja ga je uvatila jer je plava i jer je perverzna i tako to šta muškima diže khm.. Zašto ne izaberu nekoga ko ima osobnost, nekog ko razmišlja svojom glavom, a ne tuđima? Neko ko ima svoje mišljenje, a ne nekog ko klima glavicom ko debil? Ja sa prijašnim likom sam bila iskrena i rekla što mislim i kako i šta osjećam prema njemu, al on jednostavno nije osijećao isto... Kad mi je probio i napravio rupu na mom srcu zatvorila sam srce i poslala ga na rehabilitaciju , al došao je i drugi kojem nisam ništa tila reć kako se osijećam i šta osjećam... I sad... Patim.. Al ko mi je kriv??? Opet ću srce poslat na rehabilitaciju i opet ponovno i ponovno... Da, znam da će se događat još to dosta puta.. Al nemojte moje srce više lomit... Opet priznajem Volim te... Kako bi sad rekla Avril: ''You were all the things I thought I knew And I thought we could be..... So much for my happy ending''



Ako želite skinuti ovu sliku kliknite OVDJE

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.