Prvo bi vam se zahvalila na komentarima jer mi stvarno puno znaće... =))
I molim vas da upalite ovu pismu dok čitate post... fala =)


Ljubav?!?!
Prekrasno se probuditi ujutro i pomisliti na njega.. Na njegov osmjeh, sjetit se njegovih glupih zajebancija... Lijepo se probudit ujutro s osmjehom na licu.. Prekrasno.... Dok... Da uvijek postoji nešto, nešto šta nas sjebe, neka osoba, nešto.. Nikad nemože bit sve glatko.. Ma nebi to bilo to. Tako i s mojom ljubavi i s osmjehom ujutro došao je kraj...
I sad stvari kao da su se prevrnile naopako.. Gledaš svijet drugaćije, nedaš nikom blizu da ti srce nebi slomio.. Prošli post je bio posvećen jednoj osobi u koju sam ja bila iskreno zaljubljena i tribalo je nešto bit.. .... Dok... Eh da.. Ta osoba, ta zmija koja ga je šćapala ga...Ta pokvarena štuka koja ga je uvatila jer je plava i jer je perverzna i tako to šta muškima diže khm.. Zašto ne izaberu nekoga ko ima osobnost, nekog ko razmišlja svojom glavom, a ne tuđima? Neko ko ima svoje mišljenje, a ne nekog ko klima glavicom ko debil? Ja sa prijašnim likom sam bila iskrena i rekla što mislim i kako i šta osjećam prema njemu, al on jednostavno nije osijećao isto... Kad mi je probio i napravio rupu na mom srcu zatvorila sam srce i poslala ga na rehabilitaciju , al došao je i drugi kojem nisam ništa tila reć kako se osijećam i šta osjećam... I sad... Patim.. Al ko mi je kriv??? Opet ću srce poslat na rehabilitaciju i opet ponovno i ponovno... Da, znam da će se događat još to dosta puta.. Al nemojte moje srce više lomit... Opet priznajem Volim te... Kako bi sad rekla Avril: ''You were all the things I thought I knew And I thought we could be..... So much for my happy ending''



Ako želite skinuti ovu sliku kliknite OVDJE

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.