Želiš li znati koliko mi značiš?
Želiš li znati koliko mislim na tebe?
Želiš li znati koliko suza isplaćem zbog tebe?
Želiš li znati kako se osijećam bez tebe?

Puno mi znaćiš.... Ti si kao moje svijetlo na kraju dugog, mraćnog tunela.... Ti si kao osmijeh među milijun tužnih lica...Ti si kao zraka sunca koja se probija kroz tmurne oblake... Ti si kao zagrljaj tužnom dijetetu...
Mislim na tebe kad osijetim prvu kap kiše jer me posijeti na onu prvu suzu koju pustim svake većeri zbog tebe. Mislim na tebe kad zaklopim oči jer se nadam da kad ih otvorim da ćeš biti tu.
Dali znaš koliko je suza samo prošlo niz moje obraze? Dali znaš koliko noći ja plaćem zbog tebe???
Fališ mi svakim danom sve više i više.. Ti si kradljivac mojih snova i misli. Fališ mi kao dijetetu njegova igraćka. Trebaš mi kao zrak što ga udišem svakodnevno. Bez tebe sam kao čovijek bez duše, kao sunce bez zraka, kao lice bez osmijeha...
Jel znaš koliko mi muka zadaješ svakog dana? Jel znaš koliko mi boli prijuštiš svakom neodgovorenom porukom.? Ne.. Ti i neznaš koliko mi znaćiš... Ti i neznaš da me možeš spasiti i samo osmijehom, jednim kratkim pogledom upućenom meni... Da... Priznajem.... Volim te.....




Ako želite skinuti ovu sliku kliknite OVDJE

Ja i ti nekada smo bili mi,
a sada na tebe ostaju uspomene,
Ljubav nikada manja od neba,
a sada samo sjećanja.

Sada krece 3 dio priće
I zašto baš sve na tebe sada liće?
Al ni jedna nisi ti i ni jedan nisam ja.
Šta je poslje bilo neka sada svako zna.
Povrjedila si dečka koji hito sve da ti da.
I onda ko zna, verovatno bi se tada ispunio tvoj san,
dvorac,plaža, ti i ja.
I onda bi bila sretna I nasmijana sva.
Možda bi se prića I sretno završila,
da nisi pogrješila I sa drugim otišla.
Kada sam te pitao, jel ima poblema,
odmahnula si glavom I rekla da ih nema.
Da ti je škola uha, ja sve ocjene popravio na
Blaywatchu, Pirani, Havenu I Hrabrom srcu.
I nije sve u kolima, slavi ili novcu,
a ja sam ostao sam, sam u našem dvorcu.

Ja I ti nekada smo bili mi,
a sada na tebe ostaju uspomene,
ljubav nikad manja od neba,
a sada samo sjećanja.

Da li I dalje ti o nama pišeš
ili me zauvijek iz svog sjecanja brišeš?!
Da li sada njemu na moj parfem mirišeš,
što sam ti kupio za godinu dana?!
Koliko sam se trudio mislim da znaš I sama:
lagana balada, sjveće, vino ,čokolada, srce.
Za sve ovo ti hvala, da me saćuvaš ti nikada nisi znala,
jer nisi bila prava.
Poljubac I poslije par dana trećem si se dala,
ali ti ceš zauvijek biti I ostati moja mala.
Hey! Sve ovo je šala, vratićeš se jednog dana,
reci mi zar ne, ali samo zablude.
U jednoj lažnoj nadi,
odmah poslje mene s drugim ljubiš se na Adi,
ali šta ćeš? Još uvijek smo mi mladi,
pa se često velika ljubav jednostavno zaledi
i nikada više ne odledi.
Puno je bedaka.
Jel se sećaš kako si se onda napila za Novaka,
celu noć te umivali ja I moja baka?!
Pa se pitam jel je istina kada si rekla da me voliš.
Možeš opet I srce da mi slomiš,
ali moja ruka I dalje rime ce da piše.
Jedino znaj : Ja i ti nikada, ali nikada više!!!!!...

Ja I ti nekada smo bili mi,
a sada na tebe ostaju uspomene,
ljubav nikad manja od neba,
a sada samo sjećanja.

Ja I ti nekada smo bili mi,
a sada na tebe ostaju uspomene,
ljubav nikad manja od neba,
a sada samo sjećanja.



Na ovom prekrasnom blogu zaslužuje mijesto ova pijesma koja me zaludila.... Stvarno me je pokopala.. Jedan od najlijepših tekstova koje sam ja ikad čula.. Svaka čast! Možete poslušati pijesmu na ovoj stranici... <3



Ako želite skinut ovu sliku kliknite OVDJE

AwwiČ SLušajte =)

Rastanak me puno puno manje bolio nego što sam očekivala..... Utjehu smo našli u zabavi, piću, duvanu i našoj predobroj osmaškoj.. Svatila sam da ću njih viđat svaki dan.. Jer mi smo svi tu i još ćemo dugo bit... Svi živimo u istom kvartu....Ipak opet će mi nedostajat gluposti na satu i zajednički odmori...
Škola je završila to me jako jako raduje i jedva san čekala ić ća, ali opet me nešto drži ono jaće od mržnje prema školi... Moji prijatelji, prijatelji koji su mi donosili radost svakim danom.. Prijatelji koji su svaki dan pitali ista pitanja: Kad zvoni? Koliko je sati? Imaš žvaku? Aj oš mi posudit gumicu? Imaš punte? Ja znam da će me ta pitanja zasigurno pratit i dalje, ali neće ti ljudi pitat pitanja.. Doći će neki drugi, nepoznati ljudi s tim pitanjima.. Nadam se iskreno da će me oni usrećivat i tješit kad mi je teško kao moji prijatelji koje volim najviše na svijetu i koje nikad, nikad, baš nikad neću zaboravit.... <3

VOLIM VAS!!!!!



Ako želite skinuti ovu sliku kliknite OVDJE

=) Slušajte ovo usput

Sjedim u mraku za kompjuterom i pišem ovaj post.. I dok slušam stihove Parnog valjka ,,Sve još miriše na nju i dan i jutro što će doći. Nakon ove noći, noći bez sna. I dvijesto godina da ih brojim u samoći, otkako je otišla...'' i pljusak vani.. Kapljice koje udaraju od pod i stvaraju pijesme.... Ta prokleta kiša koja probudi usamljenost i tužna razmišljanja ljudima... Tako i mene je začarala... A pijesma meni draga me prisjetila da ima još samo 6 dana do kraja godine.... Da... 6 dana me dijeli od praznika i završetka mog školovanja u osnovnoj školi....Za 6 dana opraštat ću se od škole i svojih prijatelja s kojima sam provela 8. Godina svog života.... S nekima i 9... Došlo je i to vrijeme kad se prijatellji rastaju... Nakon 8 godina provedenih skupa, svakodnevno druženje...Nije lagano se oprostit od ljudi s kojima sam provela više od pola svog života s kojima sam se smijala, plakala, zabavljala, bila razocarana.Sad je došlo vrijeme da se raziđemo da svak ode svojim putem kao na križanju ceste...Sad polako otvaram novi prazan list na koji ću ispuniti nadam se smjehom, zabavom, prijateljstvom i ljubavlju, ali naravno nikad neću zaboravit ni izbrisat sjećanje na svoj stari 8.b razred, na svoju školu, prijatelje... Ipak tu sam naučila što je ljubav i prijateljstvo i kako postići ono što nemogu dobiti, a naučila sam i pasti i kako ne tugoat kada doživim poraz....Naučila sam da se neke stvari ne mogu promijenit , ma koliko pokušavala i da se moram suočit s njima.... Naučila sam se oslonit na sebe i na druge ljude... Nadam se da ću bit sretna kao što sam bila u ovoj školi pa i više... I naći prave prijatelje na kojih ću se moći osloniti sljedećih 4 godina...



Ako želite skinuti ovu sliku kliknite OVDJE

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.