Slušajte

Vrijeme leti nošeno na krilima budućnosti, nosi sve pred sobom, i loše i dobro...Staro društvo više nije tu. Pomelo nas u cvijetu mladosti. Život nije lak-a što jest?! Čovjek je životinja koja se oslanja na um, al' ovih dana instinkt vodi glavnu riječ...
Life sucks!
Istina...Treba se izborit za svoje, uzet ono što ti pripada kada je to najpogodnije... Nikad ne posustaj u onome za čim živiš, dišeš, čezneš-san?!
Ne...
Java.
Boli me.
Teško dišem... Mučim se da dođem do riječi među svim ovim oholim ljudima, među svim ovim divljim zvijerima, jer njihovo je carstvo iznad mene...ja se trebam pokoriti. i okružena sam mnogim ljudima...a kao da sam sama,
Boem...
Luđak...
Martir?...
Mučenički podnosim tišinu.
Ah...Bol je nepodnošljiva....I ono za što sam nekada vjerovala da je moje... Srce, više ne kuca onim ritmom kao prije. Moje tijelo polako odumire... Moj duh biva izgnan kao nekakav uljez, kao nekakav virus. Više nije važno duhovno-svijet će tako reći. Fizika, to je svijet!
NE
NE
I NE !!!!!!!!!!!!!!
Patnja, zar da to zamijenim ravnodušnošću?! Bol, zar trebam biti robot koji ne osjeća ništa?! Tišina, zar bi trebala sposobna čuti istinu?!
NE
NE
I NE !!!!!!!!!!!!!!
Ti...zar želiš da ja budem ono što nisam??? Ne mogu se naviknit na činjenicu da me sve ovo umara i da nemam snage uzvratit ti istom mjerom!
Ne mogu vjerovati da sam ovoliko oslabila, da me žestina kojom sam nekada
mogla planine pomicati sada napušta i obuzima romantika i strast prema tebi...Ne mogu doći k svijesti da sam opsjednuta tobom! Ja nisam normalna!!!
Ja sam zbunjena!!!
A ti...
ti i dalje provociraš, i nazivaš pogrdnim imenima... Upireš prstom u mene i ismijavaš kad stigneš...A ja...što ja na to radim?!
Ništa!
Netko mi jednom rekne da se takvi ljudi kao ti trebaju izbjegavati, da na vas ne treba obraćat pozornost...Naposlijetku bi vam trebalo dosaditi. Ali ti si nešto posebno.
Energija.
Život.
Strast.
Smijeh.
NEVOLJA!?!
Ti si sve samo ne običan čovjek.
A ja...Ja sam sve samo hrabra ne!
Kukavica i bolesnik...
Jadnica...
Ja sam patnica.



Ako želite skinuti ovo sliku kliknite OVDJE!!!

Autor: Nepoznat
Sa nekog bloga neznan kojeg... Ako taj bloger naleti na ovo.. Nek se ne ljuti jer san sad naglasila da nisan ja pisala.. Ako hoće nek ostavi komentar i rado ću staviti link..

Uživajte u daljnjem čitanju, ako iko čita, a čisto sumljam jer nisan nikom rekla za ovaj blog... pozz.. =)

Znate kad smo bili mala dijeca i kad smo vjerovali u fairy tales, ta fantazia kakav će vam život biti, bijele haljine, princ na bijelom konju koji te odnese u ogroman dvorac na brežuljku.... Ležali bih ste noćima u krevetu i zatvorili oči i našli bih ste se u vjeri da postoje: Djed mraz, Zubić vila, Princ na bijelom konju, bili bi tako blizu njima da bi ih mogli dotaknuti... Ali u međuvremenu odrastemo, i jednog dana otvorimo oči i fairy tale o kojoj smo sanjali nestane... Većina ljudi se okrene stvarima ili ljudima kojim mogu vjerovati. Ali te stvari je teško ispustiti iz bajke potpuno jer svatko ima malu nadu i vjeru da će jednog jutra otvoriti oči i da će im se to ostavrit....

Na kraju dana vjera je smješna stvar. Preokrene se kako to nisi očekivao. To je kao kad jednog dana shvatite da je fairy tale malo drugačija nego što smo je sanjali... Dvorac, i nije dvorac... I nije važno: ''Živjeli su sretno do kraja života...'' Važno je biti sretan sad u ovom trenutku.


<<<<<




Ako želite skinuti ovu sliku kliknite OVDJE

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.