Split, 21. XI. 2008

Prva školska zadaća

Na ovom svijetu živi oko šest ipo milijarda stanovnika.... Mogli bi ih nazvati kapima koje grade slap.... Znaći šest ipo milijarda kapi gradi slap. U ovoj zadačnici je moj zadatak da napišem što moja kap predstavlja i pridonosi tom velikom slapu.
Mislim da ja ne predstavljam puno tom slapu. Ipak ja san jedna naprama milijardama kapi. Svojim dijelima pridonosimo sjaju našeg slapa.Ne kažem ja da sam dobra i da sam krasna. al moramo priznat da ima puno boljih, ai i gorih od mene.. Ja dajem sve od sebe da pridonesem, al to nije puno.. kako će bit puno kad je još milijarda kapi? Puno ljudi je uvjeren da oni puno donose slapu, al se varaju.... naravno postoje kapi koje se sakrivaju iza drugih i ništa ne rade pa se kite tuđim perijem...Ja se trudim postat boljim čovjekom... pitanje: kako uopće postati boljim čovjekom? Uvidjeti grješke od jučer i ne ponoviti ih danas.. zvuči tako lagano, al je vrlo teško... večina ljudi su jaki u riječima.... Gdje su im djela??? Nisam filozof iako bi me neki sad svrstali mešu njih.. ja tako mislim i to je moj stav... Jer moram uči u svijet odraslih da me ne svrstaju među filozofe?? Jel me smatrate filozofom jer mi je samo 14.?!?! Al ovo nije i nesmije biti zaključak ove zadačnice...
Svi ljudo pridonose onoliko koliko mogu, to je malo gledano na sve ljude, al ipak je to za njega samog pojedinca puno... Pridonosimo slapu ljubavlju, poštivanjem, svim dobrim dijelima i postajanjem boljim čovjekom.....



Ako želite skinut sliku kliknite OVDJE

Zašto to ime?? Pa... Svi kad smo bili mali čitali smo bajke s princezama i tim sranjima...I svima je opće poznato da počinje s :'' Živjela jednom davno na prekrasnom mjestu....'' ili ''Jednom davno neznam točno kada...''', a završava s '' Žijeli su sretno do kraja života''... Princeze bi spavale u ogromnim krevetima s lijepim pogledom na livadu, leptiriće, ružice, tulipaniće i tako dalje... Uvijek su bile dobre i svi bi ih slušali, imale su savršen život, sluge i love... Pomagale bi siromašnima.... Onda jednom bi se pojavio princ na bijelom konju i zaprosio bi je... Ona bi pristala i tada bi došao završetak.... Kad kažemo riječ princeza mogu se kladit da odma pomislite na bajku... Priznajem ti autori imaju bujne snove...
Stvarno i ja bih htjela da mogu samo linčarit imat mater kraljicu i neić u školu.. Sve šta bi treala radit je trep trep okicama i gledat sa prozora leptiriće i onda: Puf! Eto ti princa na bilom konju, zaprosi te i udaš se za njega i živiš do kraja svog života sretno s osmjehom na licu... Bolesno!

Bilo bi stvarno lijepo i krasno da je tako.... Al ne.... Neki đava se tria dogodit pri stvranju ljudi pa su odlućili da se moramo namućit, da osvojimo princa u bilim patikama (ne na konju...) i potrudit se da se veselimo leptirima i tulipanima.... I da imaš mater kraljicu, a ne neku izdrkanu (ja iman kraljicu... )....
Ako pojam princeza ima znaćenje ono u bajci ja definitivno nisan jedna od njih, al ako je princeza cura koja živi normalan život i NE IZLUĐUJE onda bi ja mogla bit jedna od njih... To su prave princeze koje se suočavaju s problemima, a ne gledaju tulipane kroz prozor i čekaju princa na bijelom konju, da dođu do završetka i da neko dite zatvori knjigu i kaže: ''gotovo''



Ako želite skinut sliku kliknite OVDJE

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.